„Zovite me Nana, to je skraćenica od Nasira“, rekla je okruglolika, ugodno bucmasta somalijska muslimanka s velikom stražnjicom. Sulejman je kimnuo i nasmiješio joj se. Koliko god je postao iscrpljen do trideset četvrte godine, Sulejman nije mogao a da ne osjeti određeno… nešto, kad god bi se našao u njezinoj prisutnosti. U poslovnoj zgradi u kojoj su radili, Nana je bila jedina koja je primjećivala Sulejmanovu prisutnost. Za ostale ljude, nije se razlikovao od uredskog namještaja…
Nana, oblinasta somalijska muslimanka koja je hodala uzdignute glave, ljuljajući se u hidžabu. Nana, čija je guza umirala od želje da izleti iz njezine tradicionalne islamske odjeće do gležnjeva. Nana, koja je gledala Sulejmana onako kako pristojna žena gleda pristojnog muškarca, umjesto da ga vidi kao prijetnju, kao što to čini većina bijelaca, ili još gore, kao alat za zadovoljavanje svojih čudnih seksualnih fetiša. Hvala Bogu na afričkoj muslimanki, pomislio je Sulejman.
Suleiman je možda imao fakultetsku diplomu iz Massachusettsa i sveučilišnu diplomu iz Ontarija, ali za kanadski poslovni svijet, on je i dalje bio crnac. Čak i u ovoj visokotehnološkoj tvrtki, Suleiman je obavljao poslove na početnoj razini daleko ispod svojih mogućnosti. Ipak, čak je i posao na početnoj razini u korporaciji bio bolji od zaglavljivanja u Walmartu, Tim Horton’su ili Loblaw’su, za razliku od mnogih nedavnih diplomanata koje je Suleiman poznavao. Nije stekao mnogo prijatelja u svojoj novoj tvrtki, zato ga je Nanina prijateljska naklonost dirnula u srce…
„Drago mi je što sam te upoznao, sestro moja“, odgovorio je Sulejman, a Nana je kimnula glavom prije nego što je krenula prema svom uredu. Sulejman ju je promatrao kako odlazi, očaran Naninom velikom prekrasnom guzom koja se njihala s jedne strane na drugu dok je hodala. Žene s velikim guzama bile su nešto posebno. Takve su žene uvijek dirnule Sulejmana i po tisućiti put poželio je da je samo običan tip s običnim životom. Umjesto toga, prisiljen je živjeti s… određenim stvarima.
Ranije, dok se vozio autobusom OC Transpoa, Suleiman se malo uzrujao. Našao se kao nevoljki primatelj neželjene pažnje od strane Eye Contact Brigade, žednih homoseksualaca ili biseksualaca koji stalno bulje u druge muškarce na javnim mjestima. Suleiman prezire članove Eye Contact Brigade… i to s dobrim razlogom. Sklone su ga pratiti uokolo. Ne prihvaćaju “ne” kao odgovor. Zaista želi da jednostavno odu. Sada, prije nego što pretpostaviš da Suleiman ima fobiju od ovoga ili onoga, molim te, upoznaj brata…
Naš junak Sulejman je otvoreno biseksualan i ponosan na svoju islamsku vjeru i haićansku kulturu. Kladim se da to niste očekivali. Prilično teška izjava, zar ne? Živa kontradikcija, to je tko i što Sulejman jest. Uz to rečeno, Sulejman je ljudsko biće i vjeruje u pravila, poštovanje i osnovnu pristojnost te koristi inteligenciju i razum kada djeluje, umjesto da se samo drži instinkta. Čovjek se može uzdići iznad svoje niže prirode, to je ono u što Sulejman čvrsto vjeruje.
Kao rezultat takvog načina razmišljanja, Suleiman se nađe u sukobu s onim homoseksualnim i biseksualnim muškarcima koji se motaju gradom, autobusom, trgovačkim centrom i gotovo svugdje, tražeći anonimni seks sa strancima. Takvi muškarci su posvuda po gradu Ottawi u Ontariju. Neki od njih imaju žene i djevojke. Drugi imaju dečke i partnere. Nije važno. Oni su prevoljni prijenosnici spolno prenosivih bolesti, a Suleiman izbjegava tu vrstu kao kugu.
Sulejman je staromodan i vjeruje da muškarac treba razmijeniti brojeve, popiti nekoliko kava, možda večerati s osobom, ženom ili muškarcem, prije nego što uskoči u krevet s njom. Većina muškaraca osjeća se drugačije, kao i mnoge žene. Eye Contact Brigade vjeruje u anonimni i nezaštićeni seks u javnim toaletima. Ako imaju ikakvih drugih uvjerenja, Sulejman ih nije svjestan. Nažalost, iako je Sulejman savršeno spreman ignorirati Eye Contact Brigade, oni ga ne žele ili ne mogu ostaviti na miru. Možda je to protiv njihove prirode.
„Mogu li vam pomoći?“ upitao je Suleiman današnjeg Creepa. Dotični Creep bio je blijedi, mršavi, pomalo ženstveni muškarac koji je netremice zurio u Suleimana punih deset minuta, otkako se veliki i visoki, zgodan i muževan crni musliman ukrcao u autobus. Što je s tim kretenima? pitao se Suleiman, po tisućiti put.
Sulejman je sreo pogled s Gmizavcem, dajući mu do znanja s kim i čime ima posla. Tip, koji je izgledao kao da mu je ime Keith ili Todd ili nešto poput super bijelog, iznenađeno je uzdahnuo, uputio Sulejmanu super lažni osmijeh i zatim skrenuo pogled. Sulejman je značajno pogledao Gmizavca, koji je brzo izašao na sljedećoj stanici. Još jedan progonitelj, pomislio je Sulejman odmahujući glavom.
„Bože, volio bih da sam heteroseksualac“, rekao je Suleiman sam sebi, želeći da može voditi jednostavan život kakav je vodila većina njegovih muških prijatelja. Kao biseksualac, Suleiman se osjećao kao da ga stalno napadaju homoseksualni muškarci koji ga mrze jer voli žene i misle da su on i svi ostali poput njega lažljivci i prevaranti. LGBT zajednica djeluje prijateljski, ali prema Suleimanovom iskustvu, to je vrlo rasističko i bifobno okruženje i ne želi se družiti s njima.
Kako je Suleiman to vidio, kao biseksualni muškarac bez ikakve podrške, nije dugovao LGBT zajednici ništa. Ići će svojim putem, a oni će pustiti svoje, kraj priče. Suleiman se pitao postoji li nešto u njemu što ga čini magnetom za homoseksualne uhode. Visok nešto više od 180 cm, Suleiman je običan crnac s dubokim glasom i muževnim manirama. Nije jedan od onih brbljavih, prstima pucketavih, ženstvenih čudaka koje se mogu uočiti na kilometar. Ne, Suleiman je običan tip. Pa zašto ga svaki queer čudak u Ottawi traži?
Sulejman je odlučio ignorirati čudake i koncentrirati se na bolje stvari… poput Nane. Za vrijeme ručka ju je vidio u kantini i sjeo s njom. Dok su Sulejman i Nana sjedili zajedno i jeli shawarmu, prošao je kreten po imenu James. James K. je ćelavi bijelac srednjih godina koji je jednom prilikom napao Sulejmana u muškom toaletu na poslu. Sulejman ga je odbio jer se ne petlja s nasumičnim kretenima.
Od tog dana, James K. na poslu pohotno gleda Suleimana, a Suleiman se trudi izbjegavati i ignorirati tog čudaka. James K. je dugo u tvrtki i blizak je s ljudskim resursima. Teška situacija za Suleimana. Uhođenje muškaraca definitivno postoji… ali policija Ottawe to ne shvaća ozbiljno. Seksualno uznemiravanje muškaraca definitivno se događa, a odjel za ljudske resurse u raznim tvrtkama ne zna kako se nositi s tim. Zbog svog zdravog razuma, Suleiman mora smisliti rješenje… i to uskoro.
„Habibi, zašto se činiš tako napetom?“ upitala je Nana Sulejmana, a njezin ga je glas prekinuo iz misli. Sulejman se nasmiješio Nani, ovoj prekrasnoj mladoj afričkoj muslimanki koja mu se činila doista anđeoskom. Razmišljao je o svojoj posljednjoj vezi s izvjesnom mladom Nigerijkom po imenu Joan, a to nije uspjelo. Sulejman se osjećao užasno usamljeno i većinu vremena provodio je baveći se gnjavažom poput utjerivača dugova, teških članova obitelji i jezivih muškaraca koji su ga progonili po cijelom gradu Ottawi.
„Moj život je čisti pakao“, odgovorio je Sulejman, iznenadivši Nanu i sebe svojom iskrenošću. Nana ga je zbunjeno pogledala. Sulejman je oklijevao, a zatim, na Nanin nagovor, počeo joj je pričati svoju priču. Nana je pogledala Sulejmana, zgodnog, ali distanciranog muslimanskog brata s dalekog kraja svijeta. Nana je rođena u Montrealu, Quebec, u somalskoj imigrantskoj obitelji i dobro je poznavala haićansku kulturu. Sulejman je bio prvi haićanski musliman kojeg je Nana ikada upoznala i bio je svojevrsna zagonetka…
„Možeš mi reći bilo što“, rekla je Nana smiješeći se. Sulejman je oklijevao, a zatim slegnuo ramenima i učinio nešto što je bilo protivno svim njegovim instinktima. Ovoj privlačnoj strankinji rekao je sve. Sulejman je ispričao Nani o svojoj sklonosti da primjećuje i žene s velikim guzama i muževne muškarce. Nije štedio riječi i obavijestio ju je o svojoj intenzivnoj odbojnosti prema ženstvenim muškarcima, čudacima, progoniteljima i uhoditeljima, te o činjenici da je magnet za sve i svakoga koga nije mogao podnijeti. Na kraju svoje kratke priče, Sulejman je uzdahnuo i pogledao Nanu.
„To je moj život“, rekao je Suleiman uz još jedan uzdah i pogledao Nanu u oči, pitajući se što misli ta prekrasna mlada somalijska muslimanka. Po Suleimanovom iskustvu s religioznim ženama, one nisu bile baš tolerantne prema njegovoj vrsti. Suleiman se sjetio Mimi, mlade žene iz Haićanske adventističke crkve u Ottawi, koja je oštro reagirala kada joj je prije gotovo pet godina rekao da je biseksualac. Zbog toga i mnogih drugih razloga, Suleiman je prestao pohađati haićansku crkvu. Njegova potraga za duhovnošću dovela ga je do islama i tako je Suleiman postao musliman…
„Tu sam za tebe, habibi“, rekla je Nana i, začudo, namignula je Sulejmanu. Kad je Nana namignula Sulejmanu, osjetio je ugodne trnce niz kralježnicu. Nana je završila s obrokom, a i on. Oprali su ruke i vratili se na svoja radna mjesta. Dok su Sulejman i Nana hodali hodnikom, naletjeli su na Jamesa K. Gmizavac se šetao s Dolores, svojom prijateljicom s posla, i nije se činio zadovoljan što je Sulejmana našao u Naninom društvu. Sulejman se nasmiješio, slegnuo ramenima, a on i Nana su jednostavno nastavili svojim veselim putem…
„Stekao sam prijatelja“, rekao je Suleiman sam sebi dok je te noći ležao u krevetu, nakon što je dodao Nanu na svoj Facebook. Pregledao je njezin profil i smatrao ju jako cool. Nana je na mnogim svojim slikama uspjela izgledati i konzervativno i seksi. Djevojka je bila jako ponosna na svoj studij na Algonquin Collegeu i brojne ciljeve za koje se dobrovoljno javila. Nakon što je kliknuo na Naninu stranicu, Suleiman je otišao na Hub, da, taj, i potražio Ebony BBW Anal Porn jer brat mora imati ono što želi. Vik!